logo1 blank
leftbar

NOVOSTI

 

 

 

 

 

 

 

Časopis "Pravo u gospodarstvu"

Časopis za gospodarsko-pravnu teoriju i praksu

casopisČASOPIS je važan i koristan alat svim pravnicima i onima koji se tako osjećaju!
Redovito izlazi od 1. listopada 1962., kada je bio prvo glasilo te vrste u ondašnjoj državi. U početku – prvenstveno „glasnik“ pravnika u gospodarstvu, vremenom je postao nezaobilazno stručno štivo za sve pravnike, u gospodarstvu i/ili vezane uz gospodarstvo, kao i one u sudovima, upravi. Specijalističke kaznenopravne teme u časopisu rijetke su, osim onih od općeg značaja.
Savez već preko pola stoljeća, od 1962, kao i Časopis, redovito organizira proljetno savjetovanje u Opatiji – SUSRET PRAVNIKA.

 

Upute autorima

  
Časopis  Pravo  u  gospodarstvu  objavljuje  radove  iz  područja  pravnih  znanosti i struke. Uredništvo  prima  ponajprije  neobjavljene  radove.  Autori  zadržavaju  autorska  prava  za članke objavljene  u  časopisu,  a časopisu daju pravo  objavljivanja,  kako  u  tiskanom,  tako  i  u elektroničkom obliku. Radove prihvaćene ili objavljene u Časopisu autor smije objaviti u drugoj publikaciji uz suglasnost Uredništva, te naznaku prethodne objave u Časopisu.
Radovi se dostavljaju u Microsoft Word formatu elektroničkom poštom.  Uz  naslov  rada  treba  navesti  ime i prezime autora, stručni/znanstveni stupanj  i mjesto autorova zaposlenja (koje se na zahtjev može u objavi izostaviti). Uz recenziju, radovi se razvrstavaju  u  sljedeće kategorije:  
1) izvorni  znanstveni  rad  - odlikuje se  izvornošću  zaključaka,  ili  iznosi prethodno neobjavljene izvorne rezultate znanstveno  koncipiranog i provedenog istraživanja;  
2) pregledni znanstveni  rad  - sadrži  temeljit  i  obuhvatan  kritički pregled problematike, bez značajnije  izvornosti rezultata;
3) prethodno znanstveno priopćenje - rad koji sadrži prve rezultate istraživanja u tijeku, koji poradi aktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti znanstvenog rada, te
4) stručni  rad  -  rad  koji  sadrži  znanja  i  iskustva  relevantna  za  određenu  struku,  ali  nema  obilježja znanstvenosti.
  
Preporučeni sinopsis  od  najviše  deset  redaka, popis (do pet) ključnih riječi.
Uz  tekst  se  navode  bilješke  kojima  se  dopunjuje  tekst  te  daju  cjeloviti  podaci  o  korištenoj  literaturi,  koja  se  ne  objavljuje  zasebno.
Prikazi knjiga, osvrti i ocjene ne podliježu recenziji, a u pravilu ne dulji od  osam kartica.
Uredništvo pridržava pravo prilagodbe rada općim pravilima uređivanja časopisa i standardu  hrvatskog  jezika.  Rukopisi  se  ne  vraćaju.

 

Urednikova riječ uz PUG 3/19

Cijenjeni pretplatnici i svi čitatelji,

BILJEŠKE U PRELETU - OD DEN HAAGA DO OPATIJE
Bis dat qui cito dat - i to ne po političkom kriteriju

Prije šest godina konstruirano je čudno pravno tijelo - tranzicijski Mehanizam za međunarodne kaznene sudove - MMKS ili MICT, a taj je MICT, kao drugostupanjski sud, konačno donio konačnu presudu u četvrtstoljetnom procesu za suđenje poznatom profesionalnom psihijatru koji se doživotno opredijelio za kriminalno-patološku aktivnost 'na visokom nivou', da bi za te 'amaterske' podvige dobio, pomalo cinično s obzirom na poznate okolnosti - doživotnu zatvorsku kaznu. Koliko je god stravičan zločin, zapravo njegov dio obuhvaćen pravorijekom, toliko je zabrinjavajuća posljedica kašnjenja pravorijeka - da čitava jedna generacija za ta zbivanja zna samo kao povijesna.

Ne bi bilo umjesno sadržajno uspoređivati MICT-ov slučaj s casusima kojima svjedočimo u svom okruženju, danas i u uređenoj pravnoj državi. Sadržajno ne, ali proceduralno moguće, a moguće i u sagledavanju važnosti vremenskog faktora u poduzimanju kaznenog progona, naročito za društveno ozbiljna kaznena djela.

Indikativan je slučaj koji se zbio u četvrtstoljetnom postupku koji je vodilo trgovačko društvo, oštećeno postupkom 'povjerenika suda' u ovršnom postupku (započetom još kao izvršni!), i to opstrukcijom u provedbi ovrhe na novčanim sredstvima na računu dužnika- ovršenika kod banke. Na sudsku odluku, kojom je 'povjerenik suda' zbog svoga propusta bio obvezan isplatiti oštećeniku višemilijunsku naknadu sa dvodecenijskim zateznim kamatama, 'povjerenik' je uložio žalbu, ali mjesec dana po isteku roka za žalbu, a nakon što je neistinito naveo, upisao dan primitka odluke na sudsku dostavnicu. Na 'povjerenikovu' nesreću sudska mu je odluka bila dostavljena izravno, po sudskom dostavljaču, pa je pravi datum predaje/primitka evidentiran u sudskoj dostavnoj knjizi. Slijedila je kaznena prijava društva, putem predsjednika dotičnog suda, danas već daleke 2013. godine.

Nakon što su u startu oštećeno društvo i sud (pred kojim se vodio postupak za naknadu) dali državnom tijelu nadležnom za progon kaznenih djela sve dokaze o počinjenju djela, službenik nadležan za progon (genus masculinum complectitur et femininum) 'umirio' je oštećenika podukom da za odnosno kazneno djelo (počinjeno u funkciji obrane od materijalne odgovornosti, kao posljedice ovršne opstrukcije), a s obzirom na visinu zapriječene kazne, kazneni progon zastarijeva - tek nakon petnaest godina! Usputno, radi se o kaznenom djelu za koje, ako je počinjeno, odgovara i neposredan počinitelj i pravna osoba, ovdje državna agencija, a za pravnu je osobu predviđena novčana kazna do 10 milijuna kuna.

Pet godina nakon prijave djela, taj državni službenik zadužen za kazneni progon konačno je obavijestio oštećenika da predmet deponira "u arhiv". Službenik zacijelo zna zašto je to učinio bez formalnog odbacivanja kaznene prijave, kao i bez upute oštećenom društvu o mogućnosti preuzimanja kaznenog progona kao supsidijarni tužitelj, što je taj službenik bio dužan učiniti prema čl. 55. ZKP-a. Oštećenik je odmah zatim obavio uvid u spis, te je zdravologički (uz 'obično' pravno znanje i iskustvo) izveo dijametralno suprotan zaključak o postojanju osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja javne isprave. Pri tome je saznao da je potpisnik neformalnog odbačaja kaznene prijave unaprijeđen u viši stupanj institucijske hijerarhije. Post hoc - ne mora, dakako, značiti i - propter hoc. Službenik je vjerojatno zasluženo promoviran.

No, uz to, otvaraju se sasvim načelna pitanja penalno-proceduralne naravi - pitanje grube nereguliranosti procesnog zakona, koji svojom neodređenošću i manjkavošću odredaba o postupanju supsidijarnog tužitelja, u startu njegovu akciju čini skoro nemogućom misijom.

K tome, postavlja se i pitanje podsudnosti Države i njoj bliskih subjekata. Na jednom stručnom skupu istaknuti je predstavnik državne pravne institucije ustvrdio da u imovinskim sporovima gdje je stranka Država ili neka njezina institucija ne bi trebalo birati arbitražni sud kao presuditelja, pozivajući se pri tome na neke arbitražne pravorijeke gdje je Država izgubila spor. No, pitamo se, ne bi li logičan zaključak bio suprotan: u sporovima gdje je stranka Država ili neka njezina institucija - trebao bi suditi samo arbitražni, to jest nedržavni, sud?

Asocijacija nas vodi do aktualnog izbjegavanja nadležnosti ICSID-a za investicijske sporove između država članica EU. Sve u nadi da bi neki (koji?) sud Unije postupio povoljnije za 'svoga' tuženika. Mi se, pak, nadamo da ćemo u predstojećim postupcima, bez obzira na instituciju presuditelja, pronaći meritorne adute protiv zahtjeva tamošnjih tužitelja.

Znano je - Međunarodni kazneni sud za ex Jugoslaviju, uza sve kvalitete i potrebu postojanja - politički je sud. Ne smijemo prihvatiti, ili pomiriti se, da to budu i naši državni sudovi (ali i općenito pravosudne institucije), to jest oni (i one) moraju biti državni (državne) samo institucionalno, ali ne i funkcionalno. Dakle državni, ali ne (nužno) prodržavni.

Teorija i praksa nasilja, nad ženama, ali i inim bićima

Habemus Istanbulsku konvenciju, za koju smo pisali da nema nikakvih ideologijskih razloga protiviti joj se (po osnovi rodne ideologije), ali da je njezino prihvaćanje uvjetovano procjenom realnosti trenutka s obzirom na prateće obveze Države, ali i to da se nasilje prevenira odgojnom i represivnom politikom.

Sve bi bilo u redu, sa i/ili bez Konvencije, kada pojave nasilja, a ponekad i samo nasilje, ne bi bili u funkciji takozvane dnevne politike, zapravo politikantstva.

Tako smo, sasvim svježe, doživjeli, bili svjedoci, neviđenom medijskom mobingu, nasilju nad ministricom koja je propustila produljiti vozačku dozvolu. Vidjeli smo i čuli verbalnu agresija novinara, među kojima i mačo novinara koji je kao vrhunac svojega istraživačkog novinarstva uplakanu ministricu u enkavedeovskom stilu značajno i sudbonosno pitao - 'jeste li produžili vozačku dozvolu'. Takozvane ozbiljne novine pisale su kao da je propust produljenja izravno povezan s prometnom nezgodom, čak štoviše, pisale su u kontekstu neproduljenja vozačke dozvole kao uzroka 'nezgode koju je skrivila ministrica'. Masovna histerija išla je dotle da je na nacionalnoj televiziji prometni sudski ekspert, pozvan da, stručno dakako, prokomentira nezgodu, umjesto prometno stručnog komentara izjavio jedino, kao da je u funkciji moralnog autoriteta - da se i njemu dogodi da zaboravi produljiti vozačku, ali da je to neoprostivo jednom ministru. Unaprijed ju je javno osudio, proglasivši je krivcem za nezgodu i iskusan novinar i tv voditelj, sve zbog krimena neproduljenja vozačke. Pred kamerom se verbalno 'potukao' s jedinom osobom koja je inače vrlo kritična prema svemu u politici, ali je, dotični, krimen neproduljenja dozvole apsolutno minorizirao, anulirao ga kao casus eliminationis personae na funkciji (Žarko Puhovski). Vaš će urednik skrušeno priznati da se i njemu dogodio takav propust, ali da u svojoj višedecenijskoj praksi, koja traje, a u kojoj su rokovi poduzimanja radnji bili i jesu itekako važni, prekluzivni, a propusti praktički nepopravljivi - nije ni jednom propustio neki takav rok.

Jedan istraživački novinar, nakon što mu je vjerojatno postala jasna neozbiljnost ozbiljnog insistiranja na 'katastrofalnom' propustu neproduljenja vozačke, pronašao je da je neproduljenje ipak značajan propust jer da povlači za sobom osigurateljevu neodgovornost. Pri tome je jedino 'zaboravio', ili zbog svoje površnosti nije ni znao, da osigurateljeva neodgovornost može u takvom slučaju tangirati jedino vozača, a nikako potencijalnu žrtvu prometne nezgode.

Započeta hajka nastavljena je pronalaskom "automobila kojeg nema u imovinskoj kartici a ima ga u dvorištu". Slijedila je novinarska istraga, rendgenska i MR, oko obiteljske imovine, pa je ustanovljena vrijedna poslovna aktivnost ministričinih roditelja i bračnog druga. Sve to kao nastavak senzacionalizma, a ne kao isprika za brzoplete insinuacije.

Vrijedi usporediti priču iz prve crtice i ove druge, u objema se radi o propustu, kako to svakodnevno čujemo i čitamo - 'vremenskog roka'.

Dok je u prvom slučaju, u predmetu višemilijunske vrijednosti, taj propust i pokušaj njegovog saniranja postdatiranjem javne isprave - potpuno zanemaren, ne samo kaznenopravno nego i inače (..), dotle je ovaj drugi postao nacionalnim pitanjem broj 1.

Nastalo zatišje uspješno je popunila javnoscenska burleska pozivom #Spasime, sa svim svojim perifernim operetskim pratećim sadržajem.

Sezona etikete honoris causa - Nemo propheta in patria uz presumpciju - innocent until proven guilty

Jedva je zapažena vijest da je veliki mali Luka, nogometni virtuoz Modrić, porijeklom iz obrovačkih Modrića, nakon što je pobrao sva moguća svjetska, ne samo nogometna nego i sportska priznanja,"pao" na izboru počasnog građanina Obrovca. Povjerenstvo i Gradsko vijeće preferirali su za svojega građanina honoris causa - lokalnog moćnika, ujedno i protagonista maratonskoga kaznenog suđenja zbog sumnje na gospodarski kriminal težak preko milijarde. Gol ili autogol? - golotinja svakako.

Tako smo nakon starta u ovoj Urednikovoj riječi, s crticom vezanom uz svega desetak milijuna kuna, došli do počasnog imenovanja, sve u znaku pravnokaznene maksime - nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže pravomoćnom presudom! Pereat justitia, fiat mundus!

Susret ante portas

Za mnoge pravnike, one civilnojurističke provenijencije, mjesec svibanj simbol je i profesionalno ostvarenje proljeća, prilika za ugodno i korisno sretanje s kolegicama i kolegama iz čitave države i raznih specijalnosti ili poluspecijalnosti.

Devet referata s probranim temama, iz pera i usta autora koji povezuju teoriju i praksu, prate i ovdje objavljena, a ranije na web stranicama najavljena priopćenja koja proširuju lepezu zanimljivih tema. Dakako, intervencije sudionika, poželjno uz izabrane teme, ne ograničavaju se, pa je to i prilika za iznošenje raznih sugestija koje mogu biti i podloga budućem tematskom izboru naših Susreta.

I ove spektatorske crtice vašeg urednika zapravo su poticaj za razmišljanje i moguće širu obradu aktualnih tema koje se reflektiraju u praksi.

 

Do susreta na Susretu!

Vaš urednik

 

 


Skinite narudžbenicu za pretplatu na časopis "Pravo u gospodarstvu".

Ako na računalu nemate instaliran Acrobat Reader, možete ga preuzeti sa ovih stranica.

Sadržaji brojeva časopisa od 2000. godine

2006 / 5

2006 / 6

2007 / 1

2007 / 2

2007 / 3

2007 / 4

2007 / 5

2007 / 6

2008 / 1

2008 / 2

2008 / 3

2008 / 4

2008 / 5

2008 / 06

2009 / 01

2009 / 02

2009 / 03

2009 / 04

2009 / 05

2009 / 06

2010 / 01

2010 / 02

2010 / 03

2010 / 04

2010 / 05

2010 / 06

2011 / 01

2011 / 02

2011 / 03

2011 / 04

2011 / 05

2011 / 06

2012 / 01

2012 / 02

2012 / 03

2012 / 04

2012 / 05

2012 / 06

2013 / 01

2013 / 02

2013 / 03

2013 / 04

2013 / 05

2013 / 06

2014 / 01

2014 / 02

2014 / 03

2014 / 04

2014 / 05

2014 / 06

2015 / 01

2015 / 02

2015 / 03

2015 / 04

2015 / 05

2015 / 06

2016 / 01

2016 / 02

2016 / 03

2016 / 04

2016 / 05

2016 / 06

2017 / 01

2017 / 02

2017 / 03

2017 / 04

2017 / 05

2017 / 06

2018 / 01

2018 / 02

2018 / 03

2018 / 04

2018 / 05

2018 / 06

2019 / 01

2019 / 02

2019 / 03

2019 / 04

 

Impressum

Izdavač:

Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu
MBS 3283585 Zagreb, Križanićeva 16/IV, tel/fax: (01) 4614 890

Glavni urednik:
mr. sc. Miljenko Giunio, Zagreb / Zavala

Urednici:
prof. dr. sc. Marko Baretić, Zagreb
dipl. pravnik Ivica Crnić, Zagreb
prof. dr. sc. Hrvoje Markovinović
prof. dr. sc. Petar Miladin, Zagreb

- iz inozemstva (dopisni):
prof. dr. sc. Tomislav Borić (Pravni fakultet Sveučilišta u Grazu),
prof. dr. sc. Šime Ivanjko (Pravni fakultet Sveučilišta u Mariboru)

Nakladničko Vijeće:
Akademik Jakša Barbić / Zagreb
prof. dr. sc. Petar Klarić / Zagreb
prof. dr. sc. Mihajlo Dika / Zagreb
prof. dr. sc. Dragan Bolanča / Split
prof. dr. sc. Jozo Čizmić / Split
prof. dr. sc. Edita Čulinović-Herc / Rijeka
prof. dr. sc. Damir Klasiček / Osijek
dr. sc. Srđan Šimac / Zagreb

Prijevod sažetka na engleski:
Sandra Obuljen, dipl. iur.

Žiro-račun:
2360000-1101452394 kod Zagrebačke Banke d.d., Zagreb

IBAN:
HR3523600001101452394

OIB:
94225628059

Časopis izlazi 6 puta godišnje

Pretplata:
700,00 Kn + PDV, za inozemstvo 1.400,00 Kn

Tisak:
Sveučilišna tiskara d.o.o., Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14.

 

© Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu | web by: seemplee
email