logo1 blank
leftbar

NOVOSTI

 

 

 

 

 

 

 

Časopis "Pravo u gospodarstvu"

Časopis za gospodarsko-pravnu teoriju i praksu

casopisVrlo značajno sredstvo u rukama strukovno povezanih pravnika u gospodarstvu putem kojega djeluju, je stručni časopis. S njegovim izdavanjem počelo se 1962. godine. Prvi broj časopisa "Glasnik Društva pravnika u privredi Hrvatske" izišao je 1. listopada 1962. kao prvo glasilo te vrste u ondašnjoj državi.

Od veljače 1964. list se zove "Glasnik Društva pravnika u privredi Jugoslavije" i dalje izlazi u Zagrebu. Oprema se stalno poboljšava, a glasilo pravnika u gospodarstvu prestaje biti namjenjeno samo članovima nego postaje dostupno širem krugu čitatelja. Od studenog 1966. glasilo se zove "Privreda i pravo - glasnik za privrednopravnu teoriju i praksu". Riječ glasnik zamjenjuje se rječju časopis u broju 12 iz 1969. Od dvobroja 5-6/1994. časopis nosi naziv "Pravo u gospodarstvu - časopis za gospodarsko-pravnu teoriju i praksu".

 

Upute autorima

  
Časopis  Pravo  u  gospodarstvu  objavljuje  radove  iz  područja  pravnih  znanosti.  Uredništvo  prima  ponajprije  neobjavljene  radove.  Autori  zadržavaju  autorska  prava  za  članke objavljene  u  časopisu,  no  daju  časopisu  pravo  objavljivanja,  kako  u  tiskanom,  tako  i  u elektroničkom obliku. Radove prihvaćene za objavljivanje ili već objavljene u časopisu Pravo  u gospodarstvu autor smije objaviti u drugim publikacijama samo uz dopuštenje uredništva,  ali  i  u  tom  slučaju  samo  uz  jasnu  naznaku  o  njihovu  objavljivanju  u  časopisu  Pravo  u gospodarstvu.
  
Radovi se dostavljaju na disketi ili CD-Romu u Microsoft Word ili RTF formatu te otisnuti  u  dva  primjerka  s  dvostrukim  proredom.  Uz  naslov  rada  treba  navesti  ime,  prezime  i  titulu autora,
  
Radovi  podliježu  dvostrukom  anonimnom  recenzijskom  postupku  te  se  razvrstavaju  u  sljedeće kategorije: 
1)  izvorni  znanstveni  rad  -  rad  koji  se  odlikuje  izvornošću  zaključaka,  ili  iznosi  prethodno  neobjavljene izvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraživanja; 
2)  pregledni  znanstveni  rad  - rad  koji  sadrži  temeljit  i  obuhvatan  kritički  pregled  određene  problematike, no bez značajnije izvornosti rezultata;
3) prethodno znanstveno priopćenje - rad koji sadrži prve rezultate istraživanja u tijeku, koji poradi aktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti koji se zahtijevaju za znanstveni rad te
4)  stručni  rad  -  rad  koji  sadrži  znanja  i  iskustva  relevantna  za  određenu  struku,  ali  nema  obilježja znanstvenosti.
  
Preporučeni sinopsis  od  najviše  deset  redaka, popis  do  pet  ključnih  riječi  te  sažetak  opsega  do  jedne  kartice. Prikazi knjiga, osvrti i ocjene ne podliježu recenziji te ne smiju, u pravilu, biti dulji od  osam kartica.
  
Uredništvo pridržava pravo prilagodbe rada općim pravilima uređivanja časopisa i standardu  hrvatskog  jezika.  Rukopisi  se  ne  vraćaju.  Uz  tekst  se  navode  bilješke  kojima  se  dopunjuje  tekst  te  daju  cjeloviti  podaci  o  korištenoj  literaturi,  koja  se  ne  objavljuje  zasebno.  Pri  navođenju stranice na koji se upućuje.

 

Urednikova riječ uz PUG 6/17

                                             
Cijenjeni pretplatnici i svi čitatelji,

Tijekom priprema za ovaj broj prešli smo na zimsko računanje vremena, pa je to prilika i za mali urednički miks

POGLED NA DANAS – S OSVRTOM NA JUČER I SUTRA
od Lexa do Lexa: o izvanrednoj upravi u posrnulim mega-tvrtkama, o istražnom povjerenstvu, o verižnom kompletiranju sastava Ustavnog suda,
o oduzimanju europske vize hrvatskim javnobilježničkim ovrhama,
te o renormiranju hrvatskoga privatnog prava

Enron i Parmalat na hrvatski način

Početkom stoljeća i milenija Sjedinjene Američke Države doživjele su najveći bankrot neke kompanije u svojoj povijesti. U prosincu te, 2001., godine bankrotirala je brzorastuća teksaška energetska kompanija koja se dotle u svega petnaest godina munjevito bila popela na osamnaesto mjesto po veličini svih američkih tvrtki. Samo nekoliko dana prije kraha vodeći menadžeri podijelili su sebi bonus u vrijednosti od oko 55 milijuna dolara. Propast kompanije ostavila je bez posla (svega!) oko 4500 namještenika, ali su deseci tisuća investitora ostali kratkih rukava nakon što se vrijednost Enronovih akcija srozala na tristošezdesetinu donedavne vrijednosti. Otkrilo se tada da je Enron godinama zavaravao svoje poslovne partnere i investitore prikazujući u poslovnim knjigama lažne podatke, te prebacujući dugove na razne ad hoc kompanije sa zasjenjenim poslovnim knjigama. Lažni podaci stvorili su bili sliku nestvarnog boniteta, te su omogućili kompaniji lako dobivanje velikih kredita. Njezin predsjednik Kenneth Lay bio je optužen za sudjelovanje u zavjeri, krivotvorenje financijskih izvješća i davanje lažnih izjava o financijskom stanju u tvrtki. Prijetila mu je zatvorska kazna od 175 godina zatvora uz novčanu kaznu od blizu šest milijuna dolara. Fatalan srčani napad preduhitrio je planirano izricanje presude.
Dvije godine kasnije Europa je dobila svoj Enron u osobi (pravnoj) talijanskog diva Parmalat. On je u svojoj ukupnosti zapošljavao podosta više od Enrona – oko 30.000 ljudi (i opet: svega!). I Parmalatov capo, Calisto Tanzi, skrivao je pravo financijsko stanje koristeći mrežu off-shore kompanija i stvarajući sliku prividne likvidnosti. Parmalatova prosinačka slika te 2003. pokazivala je likvidnost tešku 4 milijarde eura, ali istovremeno kompanija nije uspjela isplatiti niti dužne kamate za emitirane obveznice u visini od svega 150 milijuna eura. Na sumnju je navodilo uporno daljnje emitiranje obveznica (dakle, zaduživanje kompanije) usprkos navodnoj velikoj likvidnosti. Vlada Silvija Berlusconija intervenirala je uredbom (ona svojim nadimkom asocira na brodski pojas za spašavanje, salva-gente – 'decreto/legge salva-imprese'!) koja omogućava kompanijama što se nađu u iznenadnim velikim problemima da zatraže dodjelu izvanrednog upravitelja. On tada djeluje u posebnim uvjetima koji omogućavaju izbjegavanje brzog stečaja i eventualan oporavak. Uz potonuće Parmalata prijetila je i propast više od 100 tisuća malih ulagača. Upravu kompanije tada je preuzeo James Bond talijanskoga kriznog gospodarstva, imenom Enrico Bondi. Nakon dvije godine Parmalat se uspio vratiti na burzu, a nakon daljnjih šest godina preuzeo ga je francuski div Lactalis i danas uspješno posluje, dok se njegov nekadašnji vlasnik i zapovjednik „odmara“.
Vidimo li nekih sličnosti u današnjem hrvatskom slučaju? Ne želim na ovome mjestu ništa prejudicirati, iako se sličnosti, ali i razlike, nameću. Samo konstatiram neke domaće specifičnosti. Margine slučaja pokušavaju se, i dobrim dijelom uspijevaju, staviti u središte, rečeno suvremenim rječnikom političke svakodnevice – u fokus, problema.
Tako smo uspjeli 'verižnom trgovinom' dobrano odgoditi kompletiranje ustavnokontrolne 'četvrte vlasti'. Zatim, umjesto orijentacije na pokušaj spašavanja primjenom Zakona o izvanrednoj upravi, u središte pozornosti unose se pitanja oko uloge pojedinaca iz političkog života. Potenciraju se pitanja oko načina donošenja i autorstva Zakona, ali se ne nudi bolje normativno i krizno-menadžersko rješenje. Neki, doduše rijetki, hrabro se pridružuju insinuaciji o nacionalizaciji posrnulog diva nastaloj uvođenjem izvanredne uprave. Nastranu rodoljublje ili navijačka pristranost, ali, prema kriteriju izvanredne uprave i svaki bi stečaj i/ili postupak predstečajne nagodbe značio nacionalizaciju. Netom objavljeno revizorsko izvješće, naručeno od zvučnih revizora, izvjesna „stručna kritika“ proglašava promašenim, zanemarujući ulogu računovodstvene forenzike, kao i to da se porezna kontrola, koja se gura u prvi plan, u pravilu bazira na tzv. vjerodostojnim ispravama (s naglaskom na njihovoj formalnoj vjerodostojnosti, prima facie). Tako nailazimo na prividni apsurd – firma je usprkos svemu, iako preko koljena u glibu, plaćala i preplatila porezne obveze proizašle iz napuhane dobiti.
I, last but not least, dobili smo nešto što je učinilo minornim čitav prijeteći gospodarsko-financijski tektonski poremećaj.


Imamo istražno povjerenstvo! Dvostruki jubilej: - dvadeset godina postojanja Zakona o istražnim povjerenstvima i deseto osnovano takvo povjerenstvo. Rođeno kao spomenuta verižna kombinacija s doizborom ustavnih sudaca – prvu sjednicu imat će baš kada ovaj broj našeg časopisa ugleda svjetlo dana, u petak 3. studenog (tako je izbjegnut petak 13. listopada). Na tu prvu sjednicu pozvan je i glavni akter posrnulog koncerna. Pala je i izjava da će se jedino tada saznati prava istina! Ako je i od oporbe – previše je. Stoga je i poziv dotičnome upućen ne samo formalnim službenim putem, nego je, slijedeći iskustvenu pouku o izbjegavanju primitka raznih poziva u banalnim stvarima, pozvan i putem tv medija.
No, istražno povjerenstvo morat će požuriti ako želi nešto napraviti. Naime, takvo povjerenstvo ne može biti konkurencija profesionalnim istražiteljima. Stoga se istražno povjerenstvo ne može osnovati za pitanja o kojima je pokrenut sudbeni postupak, dok taj postupak traje. U našem slučaju povjerenstvo je već osnovano, ali – istražno će povjerenstvo silom zakona morati odmah prestati radom ako se pokrene sudbeni postupak. Utrka je počela. Ne bez novih pravnih nadmudrivanja. Što je to sudbeni postupak i koji je značaj javnotužiteljske (državnoodvjetničke) aktivnosti? Postoji li identitet predmeta istrage – one povjerenstva i one sudbene? Da čovjek ne povjeruje!


Kompletiran trinaesteročlani sastav Ustavnoga suda
To je druga posljedica verižnoga političkog aranžmana. Ali, ni tu stvar ne može proći bez novih dvojbi. U novome sastavu našao se i sudac koji svojim godinama, životnim putom i habitusom odudara od (postojećeg) standarda. On se usudio, netom izabran, javno progovoriti o nekim svojim svjetonazorskim stavovima koji bi mogli imati utjecaja na pitanja o kojima će Sud moguće ili vjerojatno raspravljati i donositi odluke (pobačaj, rodna ideologija, gay brakovi …). Odmah mu je zamjereno to javno iznošenje vlastitih stavova „bez odobrenja (ostalih) sudaca za to“. Ipak, našla se i olakotna okolnost – to je učinio prije davanja prisege pred Predsjednicom Države: “Prisežem svojom čašću da ću se u obavljanju dužnosti suca Ustavnog suda Republike Hrvatske pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću savjesno obavljati svoju dužnost.“! Naime, prije polaganja prisege sudac „ne stupa na dužnost“. Postavlja se, dakle, pitanje – je li u skladu sa zakonima i danom prisegom ako sudac, koji je stupio na dužnost, javno iznese svoje svjetonazorsko stajalište, u nekom razgovoru s novinarima ili drugdje (možda i u stručnoj literaturi, što nas prvenstveno zanima)? Ako bi odgovor bio negativan, postavilo bi se (daljnje) pitanje dopustivosti postavljanja takvih, svjetonazorskih, pitanja kandidatima za ustavne suce pred saborskim Odborom. A takva su pitanja redovita i u javnosti najčešće iznošena i prenošena. Ne može, ne smije, biti razlike u javnom iznošenju vlastitih svjetonazorskih stajališta (neposredno) prije i nakon stupanja na dužnost suca. Dakako, svatko može tijekom vremena pod utjecajem novih saznanja itd. evoluirati u svojim gledanjima, ali to ništa ne mijenja na stvari.


Nekontradiktornost javnobilježničkih ovrha u Hrvatskoj i u Europi
Nisu gospodarsko-financijska pitanja jedina koja nas recentno muče. Nedavna prvostupanjska odluka novozagrebačke sutkinje otvorila je pitanje izravne ili analogne primjenjivosti (interpretacijske) odluke Suda EU oko nepriznavanja (hrvatske) javnobilježničke ovrhe u europskome inozemstvu. U osnovi je problema pitanje moguće diskriminacije hrvatskih rezidenata u odnosu na one u drugim europskim državama s obzirom na pravo kontradiktornog sudjelovanja (i) u postupku donošenja rješenja o ovrsi.
Sutkinjina pionirska odluka zacijelo će 'pasti' na drugom stupnju (netko će, s nepravom, reći da ovim nedopušteno prejudiciram nepravomoćnu stvar), ali vjerojatno neće pasti zbog biti stvari nego zbog obveze suda da primjenjuje zakon. Dura lex sed lex. Moglo se to izbjeći pravovremenim obraćanjem Ustavnome sudu. Ali …. Prema praksi toga suda, sutkinja nije sud, pa bi ona morala najprije slomiti potencijalni otpor šefa sudske uprave (predsjednika suda) i nagovoriti ga da on, institucionalno, potpiše zahtjev za ustavnosudsku kontrolu spornog zakona odnosno njegove odredbe ili njegovih odredbi, bez obzira na to što mu ulaženje u konkretan predmet nije (niti smije biti) „u opisu radnog mjesta“.
Pa još neka netko kaže da nismo originalna zemlja (ne, dakako, u smislu dubrovačkih oriđinala!) – mala zemlja velikih nonsensa!


Lex MPP - samozatajan ovojesenski plod
Ove jeseni dobili smo i zakon koji treba zamijeniti naslijeđenog 35-godišnjaka s vjerojatno najduljim (dvanaestoriječnim) zakonskim naslovom - Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Novi zakon, Zakon o međunarodnom privatnom pravu, objavljen je 4. listopada (NN 101/17) a stupa na snagu tek za godinu i četvrt – u utorak 29. siječnja (naoko) daleke 2019. godine. Ovako dugačak, za naše prilike, vacatio legis obrazložen je potrebom usklađenja njegovog starta s početkom primjene Uredbe (EU) br. 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima (SL L 183, 8.7.2016.) i Uredbe (EU) br. 2016/1104 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima imovinskih posljedica registriranih partnerstava (SL L 183, 8.7.2016.) koje se primjenjuju baš od navedenoga dalekog utorka. Predlagatelj je naveo da se radi o potpuno novom zakonu kojim se mijenja tridesetpetogodišnji režim te je za upoznavanje s njim potrebno duže vrijeme. Ipak, pravi je razlog tolikog produljenja zakonske vakacije usvojena primjedba da jednim (tj. tim) zakonom ne treba mijenjati druge zakone koji moraju pretrpjeti paralelne izmjene (u ovom slučaju neke odredbe Zakona o parničnom postupku i Pomorskog zakonika), pa bi i te predviđene izmjene, ali baš u tim zakonima, trebale uslijediti do siječnja 2019. godine.
O pripremama i donošenju novog zakona jedva da smo u javnosti i čuli, a i redoviti parlamentarni aktivisti bili su suzdržani. Njegova tematika nije pogodna za jeftinu političku promidžbu, ali jest važna našoj struci.


Sadržaj broja
U ovom broju Časopisa donosimo niz, uvjereni smo, zanimljivih i instruktivnih tekstova. Čak dva odnose se na način sastavljanja tužbi i naročito formuliranja tužbenih zahtjeva, u parnicama općenito, a posebno u parnicama u vezi s vlasništvom nekretnina – oba iz pera iskusnih teoretičara i praktičara. Dva se teksta odnose na radno pravo – radni sporovi u praksi Ustavnoga suda RH, te - pravo na rad u kontekstu EU socijalne povelje i hrvatske stvarnosti. Jedan se tekst nadovezuje na recentan Zakon o koncesijama, obrađujući specifično područje pomorskog dobra i posebnosti luka nautičkog turizma. Zatim, članak o pravu na pristup informacijama – zapinje li ono na terenu upravnosudske zaštite. Last but not least – kritički članak u vezi s jednokratnom reparacijom neimovinske štete, one nastale i one buduće, o upitnoj održivosti i pravičnosti stajališta koje je u primjeni.

Vaš urednik

 

 


Skinite narudžbenicu za pretplatu na časopis "Pravo u gospodarstvu".

Ako na računalu nemate instaliran Acrobat Reader, možete ga preuzeti sa ovih stranica.

Sadržaji brojeva časopisa od 2000. godine

2006 / 5

2006 / 6

2007 / 1

2007 / 2

2007 / 3

2007 / 4

2007 / 5

2007 / 6

2008 / 1

2008 / 2

2008 / 3

2008 / 4

2008 / 5

2008 / 06

2009 / 01

2009 / 02

2009 / 03

2009 / 04

2009 / 05

2009 / 06

2010 / 01

2010 / 02

2010 / 03

2010 / 04

2010 / 05

2010 / 06

2011 / 01

2011 / 02

2011 / 03

2011 / 04

2011 / 05

2011 / 06

2012 / 01

2012 / 02

2012 / 03

2012 / 04

2012 / 05

2012 / 06

2013 / 01

2013 / 02

2013 / 03

2013 / 04

2013 / 05

2013 / 06

2014 / 01

2014 / 02

2014 / 03

2014 / 04

2014 / 05

2014 / 06

2015 / 01

2015 / 02

2015 / 03

2015 / 04

2015 / 05

2015 / 06

2016 / 01

2016 / 02

2016 / 03

2016 / 04

2016 / 05

2016 / 06

2017 / 01

2017 / 02

2017 / 03

2017 / 04

2017 / 05

2017 / 06

 

Impressum

Izdavač:

Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu
MBS 3283585 Zagreb, Križanićeva 16/IV, tel/fax: (01) 4614 890

Glavni urednik:
mr. sc. Miljenko Giunio, Zagreb / Zavala

Urednici:
prof. dr. sc. Marko Baretić, Zagreb
dipl. pravnik Ivica Crnić, Zagreb
prof. sc. Hrvoje Markovinović, zagreb
prof. dr. sc. Petar Miladin, Zagreb

- iz inozemstva (dopisni):
prof. dr. sc. Tomislav Borić (Pravni fakultet Sveučilišta u Grazu),
prof. dr. sc. Šime Ivanjko (Pravni fakultet Sveučilišta u Mariboru)

Nakladničko Vijeće:
Akademik Jakša Barbić / Zagreb
prof. dr. sc. Petar Klarić / Zagreb
prof. dr. sc. Mihajlo Dika / Zagreb
prof. dr. sc. Dragan Bolanča / Split
prof. dr. sc. Jozo Čizmić / Split
prof. dr. sc. Edita Čulinović-Herc / Rijeka
prof. dr. sc. Damir Klasiček / Osijek
dr. sc. Srđan Šimac / Zagreb

Prijevod sažetka na engleski:
Sandra Obuljen, dipl. iur.

Žiro-račun:
2360000-1101452394 kod Zagrebačke Banke d.d., Zagreb

IBAN:
HR3523600001101452394

OIB:
94225628059

Časopis izlazi 6 puta godišnje

Pretplata:
700,00 Kn + PDV, za inozemstvo 1.400,00 Kn

Tisak:
Sveučilišna tiskara d.o.o., Zagreb, Trg maršala Tita 14.

 

© Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu | web by: seemplee
email