logo1 blank
leftbar

NOVOSTI

 

 

 

 

 

 

 

Sažetci iz časopisa 01/2009

Prof.dr. sc. Vlado Belaj
ETAŽNO VLASNIŠTVO - ZASNIVANJE I UPIS U ZEMLJIŠNE KNJIGE

Autor se bavi zasnivanjem etažnog vlasništva i upisom etažnog vlasništva u zemljišnu knjigu. U radu se osim prikaza normativnog stanja pokušava odgovoriti na mnogobrojna pitanja i dvojbe koje tema ovoga rada izaziva u praksi. Temeljni zaključak koji se nameće jest da bi postojeći sustav etažnog vlasništva trebalo nadograditi provedbenim propisima koji bi olakšali zasnivanje toga vlasništva i uklonili šarolikost postojeće prakse.

Etažno vlasništvo ili vlasništvo posebnog dijela nekretnine nastalo je u suvremenom pravu da se odgovori naraslim stambenim potrebama sve većeg broja stanovnika u svijetu. Iako se njegovi tragovi nalaze i u nekim od najstarijih pravnih izvora, ali ne i u rimskom pravu, potpuniji razvitak doživjelo je tek u 20. stoljeću. U nas se etažno vlasništvo razvija kao pravni institut tek u godinama nakon II. svjetskog rata. Novi sustav etažnog vlasništva uređen Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) stupio je na snagu 1. siječnja 1997. Iako je od tada prošlo više od jednog desetljeća, poteškoće i dvojbe glede njegove uspostave ne prestaju sve do današnjih dana.

Jednu skupinu poteškoća predstavlja prilagodba etažnog vlasništva stečenog po propisima prije odredaba ZV-a. Tu je temeljni problem činjenica da se u praksi etažno vlasništvo stečeno prema bivšem Zakonu o vlasništvu na dijelovima zgrada nije upisivalo u zemljišne knjige, što je po novim propisima nužno jer se etažno vlasništvo, da bi bilo u potpunosti stečeno, mora upisati u zemljišnu knjigu. Poseban je problem u ovoj skupini poteškoća često zemljište na kojem je zgrada izgrađena kao i ono koje služi za redovitu uporabu zgrade. Problemi koji se povezano s time javljaju najčešće su neusklađenost katastarske evidencije sa stvarnim stanjem, polaganje prava na vlasništvo zemljišta drugih subjekata različitih od etažnih vlasnika, nelogičnosti vezane uz katastarsku česticu odnosno parcelu na kojoj je zgrada izgrađena i sl.

Drugu skupinu poteškoća čine one koje su povezane uz zasnivanje etažnog vlasništva po novom sustavu. Temeljna je poteškoća ovdje nepostojanje provedbenog propisa koji bi postavio jasne i određene kriterije za izračunavanje odgovarajućeg suvlasničkog dijela, izradu etažnog elaborata, postupanje suda u izvanparničnom postupku pri utvrđivanju ima li određeni suvlasnik odgovarajući suvlasnički dio i, konačno, za upis u zemljišnu knjigu. Dodatan problem je i okolnost što do sada ni sudska praksa nije dala zadovoljavajuće odgovore na te poteškoće.  

 

Mladen Žuvela, dipl. iur. 

STJECANJE VLASNIŠTVA NEKRETNINE DOSJELOŠĆU - NEKI MATERIJALNOPRAVNI I POSTUPOVNI ASPEKTI

Riječ je o pretpostavkama za stjecanje prava vlasništva neke nekretnine po samom zakonu neprekidnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Posebno se obrađuje odnos instituta dosjelosti i tzv. društvenog vlasništva te postupovnopravni aspekti dosjelosti. Zaključno se govori o učincima dosjelosti. 

 

Mr. sc. Hrvoje Momčinović, dipl. iur. 

UGOVORNE I ZATEZNE KAMATE - PRAVNA VIĐENJA NAKON 1. SIJEČNJA 2008.

Načelo je imovinskog prava da se na trajne pravne odnose primjenjuju novi prisilni propisi koji su derogirali propise koji su bili na snazi u vrijeme nastanka pravnog odnosa. To se načelo primjenjuje i na obvezu plaćanja kamata. To znači da dužnik duguje ugovorne kamate za ugovoreno vrijeme odnosno zatezne kamate za vrijeme zakašnjenja s ispunjenjem obveze, ali po stopama koje su propisane u tom razdoblju.

Drugim riječima, nastupanje Onovog razdobljaÓ, tj. činjenice da su od 1. siječnja 2008. u cjelovitoj primjeni propisi o ugovornim i zateznim kamatama iz Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08) i prestankom važenja prethodnih propisa koji su uređivali ovu materiju nije prestala i njihova primjena. Naglašena je specifičnost upravo propisa o kamatama: oni se primjenjuju za prošla razdoblja za koja se kamate obračunavaju i nakon što propis prestane biti dio pozitivnog prava.

Zato u radu prikazujemo tri kamatnonormativna razdoblja: kamatno razdoblje OstarogÓ Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) sa zakonima o zateznim kamatama, zatim razdoblje tog zakona sa Zakonom o kamatama te razdoblje primjene novog Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08).

Nakon uvodnih napomena (pojam kamata, vrste kamata te glavnica i kamatna stopa), slijedi općenit prikaz ugovornih i zateznih kamata. O kapitalizaciji kamata (anatocizmu) riječ je u nastavku teksta, s posebnim naglaskom na obradu zabrane anatocizma (i iznimke od pravila zabrane).

Visina kamata (kamatna stopa) obrađena je prvo uvodnim tekstom, a zatim tekstovima o visini ugovornih kamata i o visini zateznih kamata. Ti tekstovi svojim su opsegom najveći dio referata. Odgovarajući dio rada posvećen je temi zastare kamatnih tražbina, dok glava o uračunavanju ispunjenja pri plaćanju prikazuje djelomično plaćanje više obveza i djelomično plaćanje višeslojne obveze.

Referat završava važnijim napomenama o nekim postupovnim pitanjima. U parničnom postupku to su pitanja sadržaja tužbenog zahtjeva i izreke presude o kamatama te postupanja u slučaju promjene visine kamatne stope u tijeku postupka. U ovršnom postupku temeljno je pitanje postupanja ovršnog suda odnosno banke prema ovršnoj ispravi. 

 

Ivica Crnić, dipl. iur. 

ODŠTETNA ODGOVORNOST LIJEČNIKA I ZDRAVSTVENIH USTANOVA 

U svim se profesijama griješi (errare humanum est). Od toga nije pošteđena ni profesija liječnika odnosno zdravstvenog radnika. Budući da su ljudi po naravi stvari osjetljivi na svoje zdravlje, svjedoci smo da se i u nas sve više probija aureola nedodirljivosti liječničke (zdravstvene) profesije i sve je više zahtjeva za različitim vrstama odgovornosti liječnika zbog pogreške u postupku liječenja: stegovnom (disciplinskom), prekršajnom, kaznenom i odštetnom.

U ovom radu razmatra se odgovornost pravnih i fizičkih osoba koje su pružatelji zdravstvenih usluga za štete koje su nastale u postupku liječeenja, kao i osobna odštetna odgovornost liječnika korisniku zdravstvene usluge. Razmatra se razlika između pojma liječničke greške i komplikacije (slučaja).

Autor piše i o pretpostavkama odgovornosti prema načelu krivnje i objektivnoj odgovornosti te upućuje na praksu sudova. Bavi se i pitanjima oslobođenja od odgovornosti za štetu. Piše i o načinu popravljanja štete (imovinske i neimovinske). U radu se razmatra i odgovornost poslodavca za povredu profesionalne tajne te odgovornost poslodavca liječniku i drugim zdravstvenim radnicima kad oni prilikom obavljanja djelatnosti pretrpe štetu.  Autor aktualizira i pitanja osiguranja od odgovornosti za profesionalnu pogrešku. 

 

Berislav Matijević, dipl. iur.

ODGOVORNOST ZA ODRŽAVANJE CESTA 

Rad je posvećen cestama kao najfrekventnijoj prometnoj površini. Govoriti o cestama i pravnim odnosima u svezi s cestama gotovo je nemoguće bez sagledavanja cjeloukupne materije koja je od utjecaja na ono što ceste danas predstavljaju. Iz tog razloga rad započinje cestovnom politikom koja nastoji, u sklopu općeg razvoja prometnog sustava, oblikovati i pozicionirati značenje cesta u društvu. Kako u cestovnom prometu vladaju sve složeniji uvjeti, u prvom redu izazvani konstantnom potrebom čovječanstva za povećanjem mobilnosti, rad naglašava aspekte sigurnog prometa kao društveno prihvatljive kategorije. Govoriti o cestama znači i poznavati njihov razvoj jer je svaka sadašnjica rezultat prošlosti. U Republici Hrvatskoj ceste u javnoj upotrebi mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: one javne i one tzv. nerazvrstane. Ta podjela proizlazi iz dva osnovna propisa koji uređuju pravne odnose koji se na njima javljaju, a to su Zakon o javnim cestama i Zakon o komunalnom gospodarstvu. Na te osnovne propise nadovezuju se i mnogobrojni drugi, što zakoni, što podzakonski akti, koji nam de facto pokazuju o koliko je zapravo složenoj materiji riječ. Rad posebno obrađuje upravljanje javnim cestama i održavanje javnih cesta, a posebno upravljanje nerazvrstanim cestama i njihovo održavanje. Posebno se obrađuje i odgovornost za štetu u slučajevima kad je cesta, tj. stanje ceste uzrokom štete. Konačno, kakvo bi to bilo pravo da nema sudske prakse? Rad završava izborom karakteristične sudske prakse koja nam pokazuje da i u ovom pravnom području postoje nesporazumi ili dvojbe među strankama u sporu. 

 

Prof.dr. sc. Zvonimir Slakoper

UPRAVA I NADZORNI ODBOR ILI UPRAVNI ODBOR - PREDNOSTI I NEDOSTACI 

U nekim pravnim poredcima dioničko dru1tvo obvezatno ima nadzorni odbor i upravu (dualistički ustroj organa), a u nekima samo direktore odnosno upravni odbor (monistički ustroj organa), što podrazumijeva da u potonjima ne postoji organ koji bi nadzirao vođenje poslova. Također, u potonjim poredcima u praksi je došlo do određenog razdvajanja svakodnevnog vođenja poslova (što čine izvršni direktori) od dugoročnog vođenja društva i uspostave određenog nadzora nad svakodnevnim vođenjem poslova (što čine neizvršni direktori). Uredba Vijeća Europe o statutu europskog dru1tva omogućila je statusno povezanim društvima sa sjedištima u različitim državama izbor između dualističkog i monističkog ustroja organa te glede monističkog ustroja u osnovi prihvatila podjelu koju smo spomenuli. Novela ZTD-a iz 2007. u bitnom je recipirala rješenje Uredbe VE i svim dioničkim društvima omogućila izbor između (dosad obvezatnog) dualističkog ustroja organa i monističkog ustroja organa. Društvo koje izabere monistički ustroj organa ima samo upravni odbor kao organ koji vodi društvo i nadzire vođenje poslova, a poslove drutva vode izvršni direktori. Kako oni mogu biti članovi upravnog odbora, funkcije vođenja poslova i nadzora nisu potpuno odvojene. Prednosti i nedostaci dualističkog i monističkog ustroja promatraju se sa stajališta dioničara i sa stajališta članova organa dru1tva, a poglavito uprave, jer njihovi interesi nisu posve istovjetni. Imajući to u vidu, za društva s velikim brojem dioničara, od kojih nijedan nema značajniji utjecaj, mogao bi biti prikladniji dualistički ustroj organa, a za društva u kojima postoje dioničari s većim ili pretežnim brojem dionica te su dioničari osobno povezani, mogao bi biti prikladan monistički ustroj organa. 

 

Dr. sc. Ivo Grbin 

REVIZIJA - NOVO UREĐENJE

U napisu su predmet razmatranja nove odredbe ZPP-a o reviziji. One se opisuju i komentiraju te uspoređuju s ranijim odredbama o tome.

 

Darko Milković, dipl. iur.

OSTVARIVANJE PRAVA RADNIKA NA NAKNADU PLAĆE U PARNIČNOM I OVRŠNOM POSTUPKU 

Prema statističkim podacima, 90% pokrenutih radnih sporova odnosi se na isplatu nekog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Ona mogu biti različite vrste: od isplate otpremnine, naknade štete, različitih nagrada i potpora pa do naknade plaće. Sporovi radi isplate naknade plaće zauzimaju znatan udio među sporovima koji se odnose na novčana potraživanja. Brojnost tih sporova kao i dvojbe koje se javljaju u praksi motivirali su nas na pisanje ovog rada.

S obzirom na to da se u praksi ponekad miješaju instituti naknade plaće i plaće, radi pojašnjenja njihove razlike prikazali smo oba instituta. S tim u vezi, prikazali smo i različite aspekte same plaće: plaću prema Zakonu o radu, plaću prema poreznim propisima, bruto i neto plaću, prosječnu plaću te minimalnu plaću.

Nakon toga, uz definiciju naknade plaće prikazali smo slučajeve u kojima radnik ima pravo na naknadu plaće. Posebno je obrađena tema naknade plaće zbog nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu s osvrtom na pitanje razdoblja za koje radnik ima pravo na naknadu plaće, njezina visina, pitanje uračunavanja prihoda koje je radnik u međuvremenu ostvario te naknada plaće u bruto iznosu.

U drugom dijelu rada prikazani su procesnopravni aspekti ove teme kao što je pokretanje postupka, tužba i tužbeni zahtjev, specifična postupovna pravila, pitanje zastare u sporovima radi isplate naknade plaće i ostvarenje prava na naknadu plaće kroz ovršni postupak.

 

Slavica Garac, dipl. iur. 

OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE NA NEKRETNINI 

Namirenje novčane tražbine iz vrijednosti nekretnine ostvaruje se putem suda osnovom stvarnopravnih i procesnopravnih pretpostavki određenih pozitivnim pravom, u pravilu kad je u prethodnom postupku kvalificiranom ispravom utvrđena ovrhovoditeljeva novčana tražbina s ciljem da se protupravno faktično stanje dovede u sklad s pravnim.

Ovlasti i dužnosti subjekata u postupku (sud, javni bilježnici, stranke, sudionici) te materijalnopravni odnosi koji se zasnivaju na temelju ovršnih postupaka primarno su određeni posebnim pravilima za ovrhu na nekretnini i općim pravilima ovršnog postupka, a supsidijarno normama općih i nužnih te dopunskih izvora ovršnog prava.

 

Goran Matešić, dipl. iur.

NOVOSTI U POSTUPKU PRAVNE ZAŠTITE U JAVNOJ NABAVI 

Osim opće sistematizacije sustava pravne za1tite u pravima iz javne nabave ovaj rad bavi se važnim karakteristikama administrativne kontrole normirane u Zakonu o javnoj nabavi. Postupovne odredbe o pravnoj zaštiti karakterizira uspostava sustava pravne zaštite, unošenje određenih instituta iz civilnog postupka i njihovo kombiniranje s upravnim postupkom, potpuno uređenje granica postupanja žalbenog tijela, proširena aktivna legitimacija te uvođenje privremene mjere osiguranja. Sve to trebalo bi dovesti do ubrzanja postupka, koncentracije raspravljanja, većeg utjecaja žalitelja na postupak, postojanja lepeze postupovnih instrumenata za upravljanje postupkom.

Povezujući sve karakteristike postupka pravne zaštite u javnoj nabavi, autor tumači njihovu međupovezanost i izlaže institute koji su novost za javnu nabavu.

 

Josip Bienenfeld, dipl. iur.

ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU I GRADNJI U PRAKTIČNOJ PRIMJENI - UPORABLJIVOST GRAĐEVINA

Razvoj upravnih područja prostornog uređenja i gradnje od osamostaljenja Republike Hrvatske do danas u velikoj je mjeri obilježen razvojem instrumenata za suzbijanje bespravne gradnje. U tom pogledu Zakon o gradnji (Nar. nov., br. 175/03 i 100/04) - u daljnjem tekstu: ZOG, i Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07) - u daljnjem tekstu: ZPUG, uvode više potpuno novih instituta od kojih najviše pozornosti investitora i kupaca građevina privlači institut uporabljivosti građevine koji je vezan uz postojanje odgovarajućeg akta upravnih vlasti odnosno ovlaštene osobe koji je uvjet za mogućnost uporabe građevine i njezina evidentiranja u javnim evidencijama. Razlog tome, nesumnjivo, leži u činjenici što se uvođenjem instituta uporabljivosti učinkovito onemogućuje uporaba neuporabljivih građevina za obavljanje privredne i druge djelatnosti te se onemogućuje uporaba uporabljivih građevina za obavljanje privredne i druge djelatnosti protivno njihovoj namjeni.

Zbog takvih posljedica uvođenje toga instituta nisu svi jednako prihvatili. Takvo stanje stvari, kao i druge značajne promjene koje je donio ZPUG, a naročito činjenica što je zbog decentralizacije upravnih poslova prostornog uređenja i gradnje u obavljanje tih poslova uključen određen broj novih ljudi koji u tom poslu još nemaju potrebna specifična znanja i iskustvo, dovelo je do stanovitih nedoumica i neujednačenosti u praktičnoj primjene odredbi ZPUG-a. U nastavku se daje opis osnovnih obilježja instituta uporabljivosti građevine te prikaz odgovora upravnopravne prakse na nedoumice koje su se u praktičnoj primjeni ZPUG-a pojavile u vezi s tim institutom.

 

Mr. sc. Miljenko A. Giunio

KAPITALIZACIJA KAMATA  I  IZRAČUN ZATEZNIH KAMATA KADA DUŽNIKOVO KAŠNJENJE OBUHVAĆA RAZDOBLJE SLOŽENOGA ('KONFORMNOG') I JEDNOSTAVNOG RAČUNA

Razmatraju se zakonske odredbe i praksa ukamaćivanja kamata (kamate na kamate) u sustavu Zakona o obveznim odnosima iz 1978. i onoga iz 2005. godine. Naglašava se da zakon istovremeno zabranjuje, ali i dopušta anatocizam, ovisno o pretpostavkama. 

Anatocizam (kapitalizaciju kamata) pratile su (i prate) i neke dvojbene interpretacije u pogledu pravne prirode glavnice koja je nastala iz kamata. Autor zaključuje da takva glavnica jest glavnica i kao takva mora financijski-pravno funkcionirati, a o njezinom podrijetlu treba voditi računa u posebnom slučaju (procjene zastare).

Anatocizam se na specifičan način odražava kod primjene složenog načina kamatnog izračuna (tzv. konformna metoda). Autor posebnu pozornost posvećuje aktualnom pitanju koje se postavilo u praksi - izračunu zateznih kamata kada dužnikovo kašnjenje obuhvaća razdoblje  složenoga ('konformnog') i jednostavnog računa. Zaključuje da se glavnica potraživanja lege artis zatečena na dan prelaska na jednostavan račun mora prihvatiti kao glavnica, jer to ona i jest, i da se ona ne smije u daljnjem računanju destruirati vraćanjem na simboličan iznos prije početka legalne kamatne 'revalorizacije'. 

 

© Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu | web by: seemplee
email